JuÄerašnja vijest o potpisivanju sporazuma izmeÄ‘u dr. Ive Sanadera i dr. Šemse Tankovića, sa kojim Tanković jamÄi potporu Sanaderovoj vladi, a u zamjenu dobiva obećanje o vraćanju Bošnjaka i Slovenaca u Ustav Republike Hrvatske, je lijepa vijest, dobra za obje strane, dobra posebice za Bošnjake i Slovence, u svijetlu rješavanja i definiranja njihovog manjinskog položaja u Republici Hrvatskoj, dobra za njihovo vraćanje u Ustav u kojem su bili i prije nego su ih, za vrijeme dr. TuÄ‘mana, iz istog izbrisali. Ta vijest je primjer rješavanja manjinske politike naroda bivše Jugoslavije koji su se, po raspadu iste, u novonastalim državama našli u specifiÄnoj situaciji. I sve je dobro. Baš kao što mora biti. Problem je samo u tome što se šejtan krije u sitnicama.
Nije red poÄeti sa sitnicama, red je da krupne stvari budu na prvom mjestu. Krupna stvar, velika, je da su u Hrvatskoj svi konstitutivni narodi nekadašnje nam zajedniÄke domovine priznati kao nacionalne manjine, zajedno sa talijanskom, maÄ‘arskom, Äeškom, slovaÄkom, austrijskom, njemaÄkom, bugarskom, poljskom, romskom, rumunjskom, rusinskom, ruskom, turskom, ukrajinskom, vlaškom i židovskom. Velika stvar je i to da su manjine u Hrvatskoj zastupljene i u Saboru sa osam zastupniÄkih mjesta, koji se biraju u posebnoj dvanaestoj izbornoj, manjinskoj, jedinici. Hrvatska je inaÄe teritorijalno podijeljena u deset izbornih jedinica, jedanaesta je dijaspora, dvanaesta su manjine. U Hrvatskoj su konstitutivni narodi nekadašnje Jugoslavije povezani i kroz izbore. Posebnost su Srbi kojih je u Hrvatskoj više od 1%, što je mjerilo da manjina ima pravo na samo svog zastupnika, ostali narodi se nalaze na istoj izbornoj listi, pa tako Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci biraju jednog zastupnika u Sabor, koji je i na ovim izborima postao dr. Šemso Tanković. U duhu naše domovine Slovenije, našeg bošnjaÄkog etniÄkog opredjeljenja, naših korijena i svega onoga s Äim se na raÄun toga susrećemo, valja podsjetiti i naglasiti Äinjenicu da su u Saboru RH zastupljene sve manjine, i da, koja zanimljivost, slovenske interese zastupa i ostvaruje Bošnjak.
Zbog Äega uopće pišem toliko o Hrvatskoj, o njenim manjinama, o njenom Saboru? Razlog je jednostavan. NaÄin rješavanja manjinske problematike, a prije svega naÄin rješavanja pitanja konstitutivnih naroda nekadašnje Jugoslavije, koji su se po raspadu iste našli u specifiÄnoj situaciji u novonastalim državama, kojeg je prihvatila Hrvatska, bi morao biti model rješavanja tog pitanja u svim nekadašnjim republikama. Ruku na srce, taj model je lako uzor svim državama koje rješavaju, koje žele riješiti pitanje manjina. Treba naglasiti da Hrvatska ima jedan od najboljih, ako ne i najbolji, zakona o manjinama na svijetu. Hrvatsku taj zakon i naÄin rješavanja te problematike ne slabi, naprotiv, jaÄa je, što je odgovor svima onima koji, sa tim tobožnjim strahom, odbijaju razgovore o rješavanju istog pitanja i u Republici Sloveniji. Hrvatska je smogla snage i mudrosti to pitanje riješiti, u Sloveniji smo od toga još daleko, daleko. Na slovenskoj strani se Äesto, preÄesto zna Äuti diskurs sa kojim „europska“ Slovenija daje lekcije „balkanskoj“ Hrvatskoj o raznoraznim problemima, o tome koliko toga mora Hrvatska napraviti da doÄ‘e do „europske“ razine. Što u većini primjera i stoji. No, po pitanju rješavanja pitanja konstitutivnih naroda bivše Jugoslavije koji su se, po raspadu iste, u Republici Sloveniji našli u novoj ulozi, bilo bi dobro kada bi se „europska“ Slovenija ugledala na „balkansku“ Hrvatsku. Bilo bi dobro za te narode, a prije svega bi bilo dobro, što odgovorni u Sloveniji nikako ne žele shvatiti, za samu Sloveniju. Hrvatsko iskustvo kaže da manjine nisu Äimbenik slabljenja, naprotiv, one su Äimbenik jaÄanja države. Kroz svoj ureÄ‘eni status one doprinose demokratizaciji i pluralizmu. One bogate državu.
I još samo nekoliko rijeÄi o sitnicama u kojima se krije vrag. Prije svega je to formulacija sa kojom Sanader obećava Tankoviću vraćanje Bošnjaka i Slovenaca u hrvatski Ustav. IzriÄito se kaže da će se „prigodom prve izmjene Ustava u njegovu preambulu vratiti Bošnjake i Slovence«. Što to znaÄi? »Prva izmjena Ustava« je tako nedefiniran pojam da je pitanje kada, ako uopće, će do njega doći. U ovom sazivu Sabora sigurno neće. Za tako veliko obećanje je potrebna 2/3 većina u Saboru, koje Sanader nema i niti će je imati, što mora biti jasno i Tankoviću. Tako da ovo obećanje djeluje kao bacanje pijeska u oÄi. Prodavanje magle. Ali ne Tankoviću. Nama.
Druga sitnica se krije u obećanju Sanadera da će se „utvrditi naÄin po kojemu bi se u biraÄkim popisima naziv Musliman preveo u Bošnjak«. Problem je u tome da je takav naÄin rješavanja tog pitanja malo nesvakidašnji. Posebice ako proizlazimo iz toga da je etniÄko opredjeljenje stvar samoopredjeljena pojedinca. I posebice zbog toga što bi na pitanju opredjeljenja dvadesetak tisuća Muslimana u Hrvatskoj kao Bošnjaka trebala prije svega poraditi bošnjaÄka manjina na Äelu sa Šemsom Tankovićem. Naravno, problem je što u popisima nisu svi upisani kao Bošnjaci, ali je isto tako velik problem to što se tako velik broj ljudi izjašnjava kao Musliman. Što će Sanader uÄiniti po tom pitanju? Odgovor se krije u ovome: »Tanković je izjavio da ga je Sanader razoÄarao jer se Äetiri godine nije potrudio da svih 50.000 Bošnjaka u Hrvatskoj budu pod tim svojim nacionalnim imenom konaÄno upisani u registar Središnjeg ureda za državnu upravu«. Izjava je to koja krasi internetske stranice SDA Hrvatske i koja je bila izreÄena prilikom potpisivanja prije i poslije izborne suradnje SDAH i SDP, koju su potpisali dr. Šemso Tanković i Zoran Milanović.
I tu je sljedeća vražja sitnica. Ovih dana sam bio u Hrvatskoj, jedna od najÄešÄ‡ih reÄenica: »Tanković se dogovara sa Sanaderom, pa zar on nije potpisao sporazum sa SDP-om?« Malo nezgodna situacija. Dobro, razumijem, sa vlašÄ‡u treba suraÄ‘ivati jer se na takav naÄin mogu postići neke stvari u korist manjine odnosno manjina. Nije u tome ništa neobiÄno. No, razboriti i dalekovidni ljudi bi morali priÄekati da vide tko će biti na vlasti pa tek onda poÄeti sa potpisivanjima sporazuma i sa dogovaranjima. Gospodin Tanković je oÄito bio, kao i mnogi drugi zajedno sa mnom, siguran u pobjedu SDP-a, da se tako olako upustio u potpisivanje sporazuma o suradnji. Na žalost mu se to brzo obilo o glavu i bio je prisiljen progutati svoje izjave te pregovore poÄeti sa novim Äovjekom. Ima on i na to pravo, ali to baca slabu sliku na nas Bošnjake. Kao »okrećemo se prema vjetru, u nas se Äovjek ne može pouzdati«. Nije toliko bitno koliko ova perspektiva odražava stvarno stanje stvari, bitno je da je ona prisutna i da nas na takav naÄin ljudi doživljavaju. Kako politiÄari, tako i obiÄna raja.
Sljedeća važna sitnica je u tome da se dr. Tanković upustio sam u pregovore sa Sanaderom. Naravno, na to on ima pravo. No, ipak je postojao neki naÄelni dogovor da manjine u pregovorima nastupe zajedno, da zajedniÄki artikuliraju i probaju ishoditi i neke druge stvari. Recimo pravo dvostrukog glasa. Što jednostavnim rijeÄima znaÄi da imaju pravo birati svog manjinskog zastupnika, ali i isto tako sudjelovati na općim izborima i birati kao i ostali graÄ‘ani Hrvatske. Sad, to soliranje je meÄ‘u manjinama razliÄito shvaćeno. Imao sam osjećaj da su neki iznenaÄ‘eni sa razvojem dogaÄ‘aja. Što nije dobro. NaÄelnih sporazuma bih se morali držati. Ne možemo se držati sporazuma samo onda kada nam idu na ruku. Nije to ozbiljno. I baš takvim nas doživljavaju širom Hrvatske. Neozbiljnima.
Na kraju od tih dogovora i obećanja neće biti ništa. Volio bih, zbog Äetrdesetak tisuća Bošnjaka, ako sam toÄniji, zbog dvadesetak tisuća Bošnjaka i dvadesetak tisuća Muslimana (e, Bože dragi, što si mi znamo zakomplicirati život), da se u skorijoj budućnosti budem morao ugristi za jezik i priznati da sam pogriješio, no, siguran sam da za to neću imati potrebe te da će moje rijeÄi, koje sam zapisao na samom poÄetku, ostati tek lijepe rijeÄi.
Komentari (1) |
 |
1. Autor: Denis Strikovic datum 26-12-2007 22:18
|
 |
|
|
Sta se tice zastite manjina SLO vs. HR, tu ima vise sklopova: zastupanost na mjestima odlucivanja, uravnotezena zastupanost u javnom sektoru i tu bi dodao jos kompleksnost institucionalne zastite manjinskih prava. Sta se tice prvog (HR u puno vecoj prednosti od SLO) i do neke mjere drugog (ma da je isto u HR katastrofa po tom pitanju, a u SLO jos veca) si opisao tocno, al je problem po ovom trecem bolje rijesen u SLO, jer ipak je za ove manjine koje su vec priznate u SLO puno bolje nego za manjine u HR. E kad bi se rijesilo 1. i 2. pitanje u SLO bilo bi puno bolje, al\' ce jos puno Ljubljanice preteci dok ce se to pitanje rijesiti.
Sistem glasovanja u HR je problematican jer ne omogucava t.i. dvojnog glasa, a u biti je to samo tehnicko dvojni glas, u realnosti jednom se glasa za gradzanska opredeljenja i jednom za svoja manjinska opredeljenja, to je pravi sistem ako nam je cilj zastita manjinskih prava. Evo na kratko malo o toj temi, al\' se o tome moze razpisati. |
|||
 |
 |
||
Komentiranje je omogućeno samo registriranim korisnicima.
Molimo vas da se registrirate ili, ako ste već registrirani, da se prijavite.