prva stranica arrow vijesti arrow Kultura arrow Blagoslavljanje pomame
Četvrtak, 13 Decembar 2018
 
 
GLAVNI MENI
prva stranica
uvodnik
vijesti
blogosfera
časopis bošnjak
podalpski selam
linkovi
forum
traži
PRIJAVA





Zaboravili ste lozinku?
Još niste član? Učlanite se ovdje
PJESMA TJEDNA
pošaljite vaš prijedlog
 Dino Merlin: 
Love In Rewind
Blagoslavljanje pomame PDF Ispiši E-mail
(3 glasova)
Abdulah Mehmedić   
Utorak, 03 August 2010
ImageNa prste jedne ruke se možda mogu nabrojati srpski i crnogorski intelektualci i političari, koji u ovo vrijeme demona mogu reći i ispisati pošteno i iskreno prošla vremena u periodu (91-95) na balkanskim prostorima. Među te rijetke raritete spada i Lale Novičin Brković, knjževnik, novinar, publicist, likovni i  književni kritičar i skulptor, koji prezire polemike onih, koji nastoje da ponize čovjeka sa kojim polemišu, a što je česta pojava na balkanskim prostorima. On u svojim polemičkim tekstovima nikad nije povrijedio ličnost sa kojom je polemisao. Rođen u Piperima, ispod planine Kamenik, kod Podgorice, 9. Februara 1938.
Za svoja ostvarenja dobio je mnoga priznanja a za knjigu Vrijeme demona dodijeljena mu je nagrada Ćamil Sijarić u Halmstadu u Švedskoj.

U njegovoj najnovijoj knjizi Blagoslavljanje pomame na poetski način opisuje početak sunovrata SFRJ: »…Kakva ironija! U vrijeme poplave bijesa, rasplamsavanja, mržnje, rasipanja oholosti, bujanja samovlašća, umnožavanja diktature, u vrijeme kada strah razara nervni sistem nezaštićenih, kad se taj prokleti strah i u koštanu srž, svih koji ne žele zlo i mahnitost šakala, naseljava, razum obespokojava, razdražuje, plavi moždane vijuge, prodire u sve pore čovjekovog organizma,….Ulicama Beograda kovitla se pomahnitala rijeka mržnje, hranjena otrovom Voždovih misli, nebuloznih riječi, koje, u strast netrpeljivosti utopljeni, umnim proglašavaju, dive im se, citiraju ih kao Sveto pismo. Voždovi gromoglasni poklici postaju biblijske poruke ljudima izokrenute svijesti…Taj sumanuti, megalomanijom opijeni čovjek, na promenadama, poziva na kuršum i krv… U okupacioni pohod Vožd je krenuo sa Gazimestana. Razgoropadio se u Novom Sadu. Četničke horde poslao u Titograd i Nikšić da zapale Crnu Goru, koja je, dugo iznutra izjedana, kao crvljiva jabuka, odmah je pala na koljena…Prikupio je snage na Ušću, da bi pohodom na Vukovar otvorio vrata pakla. Kuljaju mržnja i pohlepa ubijanja, kao da je iznenada porušena brana vještačkog jezera, pa smrtonosni valovi nekontrolisane vodene snage, ruše sve na što naiđu. Le grande aemee, podivljalih bradila kreće na Vukovar…Uzplamtela rulja, izbezumljena – u transu pomame podstiće cvijeće tenkovskim gusjenicama. Crne mantije. Mnoštvo crnih mantija. Uzdižu još crnije krstove. Blagosiljaju i blagoslove čeličnu rijeku smrti. Razjarena, pobiješnjela, već sasvim obespamećena masa navire beogradskim bulevarima, potanjajući u dilerijum mržnje… Zna se jedino da srpskipatrijarh blagoslovi tenkove i vojsku koja ide da krv prosipa, da ostvari nikada dosanjane srpske snove. Priziva svetog Savu da ovim ratnicima, njihovim bljuvaćima vatre, čitavoj toj razjarenoj armadi put učini srećnim i pobjedonosnim. Mole sveca da i on blagoslovi tenkove i vojsku. Da se ne zaustave dok vjekovne srpske snove ne ostvare…«

Brković sve događaje opisuje kao neku vrstu opravdavanja što napušta Crnu Goru i odlazi u tuđinu, da spasi goli život, jer mu ne polazi za rukom, da svojim tekstovima i vapajem probudi svoju okolinu iz transa mržnje i ludila.
Knjiga je satkana iz više kazivanja o stradanjima Vukovaraca, Bošnjaka (Hatidža, Izabrao je smrt, Beba više neće plakati, Kenzijev sin) i Afganistanaca (Heroj Džorž Smit). 

Zločinci tvrde: »Svi so zla činjeli!«
Ali, ko je krvavo kolo zaigrao? Ko je crne šatore mržnje prostorima razapinjao? Ko je krvoločne horde na mračne Puteve klanja otpremao?
Ko je drugost neoprostivim zlom proglasio? Ko je žudio da sve nesvetosavsko satre, uništi, da ga za vjeke vjekova  nestane?
KO?


U zadnjoj prići Heroj Džorž Smit Brković opisuje na skoro utopičan naćin psihu američkog avijatičara, koji nakon velikih vojnih »uspjeha« i odlikovanja za te uspjehe počinje borbu sa svojom savješću i pritišče gumbiće sa oružjem na svoje dok ga ne otkrije preživjeli saborac i uništi. O svom otkriću i ubistvu heroja obavijesti nadređenog, koji po vojnoj američkoj tradiciji nađe rješenje za zanimljivu priču koje će javni mediji objaviti američkim masama.

Brkovića je strah,… »da će zločinci, biti u pjesme opjevani, u svece uzdignuti, da će zašesti na tron slave, optužujući sve preživjele. - Krivi su jer su preživjeli. Oni su zlo izazvali. Da njih nije bilo, ne bi ni zla moglo biti. Tragedije se događaju samo zato što postoje i oni koji drugačije misle, vjeruju, ispovjedaju se drugačije... – Zlobnici mržnjom otrovani vjeruju – drugost je dovoljan razlog za pokolj, za uništenje, za istrebljenje, za nestanak čitavih naroda, čak i intelektualaca, etičara, filozofa, odvažnih pisaca i svih onih iz njihovog naroda koji se krvožednim zlobnicima ne pokore, ne krenu za njima, ne aplaudiraju im, ne veličaju ih. Zločinci vjeruju da slikari postoje samo za to, da njihove likove za potomstvo sačuvaju, pjesnici da ih opjevaju, vladike da ih uz strune gusala veličaju…«




Budi prvi koji komentira članak

Komentiranje je omogućeno samo registriranim korisnicima.
Molimo vas da se registrirate ili, ako ste već registrirani, da se prijavite.

 
< Prošli   Sljedeći >