prva stranica arrow vijesti arrow Bosna i Hercegovina arrow Povodom potpisivanja protokola o obnovi Bobovca
Srijeda, 18 Oktobar 2017
 
 
GLAVNI MENI
prva stranica
uvodnik
vijesti
blogosfera
časopis bošnjak
podalpski selam
linkovi
forum
traži
PRIJAVA





Zaboravili ste lozinku?
Još niste član? Učlanite se ovdje
PJESMA TJEDNA
pošaljite vaš prijedlog
 Dino Merlin: 
Love In Rewind
Povodom potpisivanja protokola o obnovi Bobovca PDF Ispiši E-mail
(9 glasova)
Husein Sejko Mekanović   
Srijeda, 24 Oktobar 2007
ImageMeđu najvažnije simbole političke samostalnosti srednjovjekovne Banovine i Kraljevine Bosne spada i na nadmorskoj visini oko 770 metara sagrađena prijestolnica Bobovac, koja se nalazi u blizini današnjih naselja Kakanj, Kraljeva Sutjeska i Vareš. Bobovac je stoljećima (svojim oko 1100 metara dugim i prosječno 100 do 150 centimetara debelim zidovima, kulama, palačama, gospodarskim objektima, crkvama i grobovima) nudio zaštitu bosanskim banovima i kraljevima. Po svom ekonomskom, kulturnom i političkom značaju, koji je prelazio granice bosanske srednjovjekovne države predstavlja model prijestolnice, čiji je prauzor bio Aachen Karla Velikog.

»…NA STRMIM, JOŠ DOVOLJNO NEISTRAŽENIM 
PADINAMA ONOGA KRŠA…«1

U vezi s tim je potrebno posebno istaknuti, da se je na Bobovcu čuvala (sveta) kruna bosanskog Kraljevstva. 1463 godine su Bobovac zaposjeli Turci, koji su (zajedno s Mađarima i Venecijancima) do kraja 15. stoljeća uništili bosansko Kraljevstvo. Od propasti Kraljevine Bosne do naših dana su »ljudi i vrijeme« Bobovac pretvorili u ruševine. Kao najstariji historijski izvor u kojem je dokumentirana prijestolnica Bobovac, istraživači su spominjali dvije (1601. godine u djelu »Kraljevstvo Slavena« objavljene) rečenice čuvenog mljetskog opata Mavra Orbina: »Baci se još na osvajanje utvrđenja Bobovca, u koje se bila sklonila Jelisaveta, jedinica kći bana Stjepana, koja je tada bila djevojčica, a kasnije žena Ludovika, ugarskog kralja, i majka Marije, žene cara Žigmunda…Kad nije mogao uhvatiti bana, jer se bio povukao u planine i utvrđenja, ni zauzeti glavne bosanske tvrđave, vratio se natrag, kako smo u opisu njegovog života kazali«.2 U tim Orbinovim, iz konteksta uzetim rečenicama (a koje se inače odnose na vrijeme oko 1350. godine) je između ostalog navedeno neko povlačenje (vojske) bosanskog bana Stipana II. Kotromanića (1300? – 1353) odnosno povlačenje (vojske) srpskog cara Dušana (1308 – 1355), koji nije mogao zauzeti glavnu bosansku tvrđavu, niti uhvatiti bana Stipana II. Pošto spomenute Orbinove tvrdnje još nijedan istraživač nije uspio provjeriti drugim historijskim izvorima, smatram da ne bi trebalo potpuno isključiti ni mogućnost, da se radi o još jednom u nizu (uglavnom za 14. i 15. stoljeće vezanih) mitova o prijestolnici Bobovac. Bilo kako bilo, 1356 godine je u listini bosanskog bana i kralja Tvrtka (1356 – 1391) zapisano najstarije dosad poznato ime bosanske prijestolnice Bobovac: »Boboch«.3 U kasnijim pisanim izvorima (prije rušenja u drugoj polovini 15. i u 16. stoljeću) je prijestolnica označena i kao: Baboch, Babouch, Babowch, Babunz, Bobofci, Bobouac, Bobouaz, Bobovac, Bobovaz, Bobovci, Bohovic i Dobobiku.

Image

ILUSTRACIJA 1. Snijegom (samo djelomično) pokrivene ruševine bosanske srednjovjekovne prijestolnice Bobovac. Izvor: http://bobovac.org/bobovac-gallery.html (stanje 27.3. 2007)

Image

ILUSTRACIJA 2. Pogled na šumom obraslu tzv. bobovačku kosu. Izvor: http://bobovac.org/bobovac-gallery.html (stanje 27.3. 2007)

Image

ILUSTRACIJA 3. Pogled na (u 60. godinama 20. stoljeća obnovljenu) bobovačku dvorsku kapelu. Izvor: http://bobovac.org/bobovac-gallery.html (stanje 27.3. 2007)

U Bosni i Hercegovini u grupu jako ugroženih starih gradova odnosno tvrđava možemo ubrojiti i danas nenaseljenu prijestolnicu Bobovac. 24.4. 2007 su naime na ruševinama Bobovca predstavnici više bosanskohercegovačkih institucija odnosno poduzeća potpisali dokument4, koji je predstavljen kao »Revitalizacija i valorizacija kraljevskoga grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske« odnosno kao temelj na kojem će stajati opsežnija studija, koja je predstavljena kao »Studija razvoja turizma i očuvanja kulturno – povijesnih spomenika na području općina Vareš i Kakanj, s posebnim osvrtom na stavljanje kraljevskog grada Bobovca u kontekst turističke ponude«. Već iz naslova spomenutog dokumenta odnosno studije se vrlo lijepo vidi da će »približavanje Bobovca turistima« temeljiti i na uništavanju vrijednih umjetničkih spomenika. Da li su potpisnici dokumenta pročitali svu znanstvenu literaturu o Bobovcu? Ta literatura (jedna monografska studija i desetak članaka) svjedoči, naime, da su istraživanja Bobovca tek počela odnosno da iza revitalizacije i valorizacije Bobovca ne stoje ozbiljni istraživači već političari. Koliko u svemu tome ima istine čitatelj se može uvjeriti ako prelista odnosno pročita bijelim i crvenim šahovskim poljima (hrvatskim državnim simbolima!) ukrašen list Bobovac5 i prijedlog da se na Bobovcu postavi spomenik6 islamiziranoj djeci bosanske kraljice Katarine (1446 – 1478) i kralja Tomaša Kotromanića (1443 – 1461). Posebnu pažnju zaslužuje uglavnom politički motivirano organiziranje različitih narodnih skupova na Bobovcu. Pored Mise za domovinu7 koju je 23. 10. 2004 godine predvodio bosanski kardinal Vinko Puljić (rođen 1945 godine) ovdje moram spomenuti i 29.7. 2007 godine organiziranu promociju zbirke kolumni, koju je pod naslovom E jebi ga jarane8 u Sarajevu objavio bosanski novinar Senad Avdić.  U 50. i 60. godinama 20. stoljeća su pod vodstvom (u sarajevskom Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine zaposlenog) bosanskog arheologa odnosno pravnika Pave Anđelića (1920 – 1985) organizirana arheološka iskopavanja Bobovca. Iste godine kad je Pavao Anđelić objavio doktorsku disertaciju odnosno monografsku studiju9 o Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci je znameniti hrvatski arheolog odnosno historičar umjetnosti Cvito Fisković (1908 – 1996)10 objavio nekoliko rečenica iz kojih se vrlo lijepo vidi u kojoj su fazi tada bila i sve do danas ostala arheološka iskopavanja Bobovca i njegove okoline. Anđelić Fiskovićeve riječi nikad nije ni pokušao omalovažavati, a što je još važnije, nakon otvaranja 1974 godine u Beogradu postavljene izložbe »Bobovac i Kraljeva Sutjeska« nije objavio nijedan nov, Bobovcu posvećen članak. Posebnu pažnju nije zaslužila ni ovdje spomenuta Anđelićeva beogradska izložba. Iako je 1988 godine u članku bosanskog arheologa Brunislava Marijanovića (rođen 1949 godine)11 predstavljena kao »vrlo značajna«, izložba nije prouzrokovala veliko zanimanje evropskih i svjetskih istraživača za Bobovac. O tome između ostalog svjedoči i (od 1978 do 1980 godine) u Kölnu objavljeni zbornik12 u kojem (ni na »geografskoj karti evropske gotike«) nema Bobovca odnosno Bosne i Hercegovine. Koliko je Bobovac zanimao istraživače možda se najljepše vidi iz rasprava bosanske historičarke umjetnosti Maje Lovrenović13 i hrvatskog historičara umjetnosti Igora Fiskovića.14 2001 godine (u svom prvom objavljenom tekstu) spomenuo sam i neke bobovačke umjetničke spomenike.15 Približno pet godina kasnije (u jednom od mojih zadnjih objavljenih tekstova) sam pored novih činjenica o bosanskoj srednjovjekovnoj heraldici predstavio i hipotezu, da su na istočnoj obali Jadranskog mora bobovački gotički umjetnički spomenici najkvalitetniji odnosno u vrlo tijesnoj vezi sa najkvalitetnijim evropskim (austrijskim, češkim, engleskim, francuskim, italijanskim i njemačkim) gotičkim umjetničkim spomenicima. Moja hipoteza temelji se na heraldičkim simbolima, pečatima i novcu prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića (1377 – 1391).16 Već tada sam odlučio, da upozorim na vrlo tijesnu vezu Bobovca sa rudom željezo17 odnosno da u mojim tekstovima obradim i sve druge bobovačke umjetničke spomenike. Do kraja ove godine namjeravam objaviti fragmente fresaka i jedan od brojnih fragmenata, koji svjedoče da su na Bobovcu radili i vrhunski kipari. Moju analizu ometaju prije svega predstavnici sarajevske Komisije/Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika odnosno vlade Bosne i Hercegovine. Smatram, naime, da se od njih može očekivati da će nakon postavljanja Bobovca »u kontekst turističke ponude«, turistima za novac omogućiti arheološka iskopavanja Bobovca i njegove okoline. Slično su se ponašali i njihovi djedovi odnosno očevi, predstavnici vlade Kraljevine Jugoslavije (1918 – 1941).18 Poseban problem predstavljaju i ozbiljni odnosno visoko obrazovani stručnjaci, koji bi morali obavljati konzervatorsko - restauratorske radove na Bobovcu. Pošto takvih stručnjaka uopće nema u Bosni i Hercegovini, potpisnici protokola o obnovi Bobovca su radove morali povjeriti učesnicima (i pod imenom »Spasimo Bobovac« organiziranih) radnih akcija. O tome svjedoče i na Bobovcu održana predavanja odnosno bez znanstvenog aparata objavljeni tekstovi.19 Da li će inicijatori obnove sa spomenutim radnim akcijama riješiti i problem, koji je predstavljen kao »rješavanje infrastrukturnih problema odnosno uređenje prilaznih cesta do Bobovca«? Ukoliko se to zaista dogodi onda će se moći raspravljati i o pitanju, koliko je vrijednih fragmenata (antičkih i srednjovjekovnih) umjetničkih spomenika postavljenih u temelje bobovačkih modernih prometnica? Smatram, da se iz svega ovdje navedenog može zaključiti da će Bobovac vrlo brzo postati jeftina balkanska krčma u kojoj neće biti mjesta za predstavljanje vrijednih umjetničkih i znanstvenih radova. Monolozi znamenitih imama, kardinala, kvaziarheologa, kvazihistoričara, novinara i političara će biti važniji od  Dizdarevog Kamenog spavača, Beethovenove Simfonije br. 5, Orffove kantate Carmina Burana i znanstvenih djela evropskih odnosno svjetskih istraživača. Pisanju ovog teksta nisam pristupio s namjerom da onemogućavam ili zaustavljam obnovu Bobovca već prije svega da obnovu postavim na kvalitetnije temelje. Smatram, da obnovu ne bi smjeli voditi bosanski ekonomisti i političari  odnosno da bi Bobovac sa okolinom morao biti dostupan isključivo ozbiljnim i visoko obrazovanim evropskim i svjetskim stručnjacima. To (između ostalog) znači, da sam revitalizaciju i valorizaciju Bobovca zamislio kao dvadesetak godina dug proces sakupljanja i objavljivanja odnosno sastavljanja u veće cjeline vrijednih bobovačkih fragmenata. Vjerujem, da bi bili na kraju tog procesa iz Bosne i Hercegovine uklonjeni svi kvaziarheolozi, kvazihistoričari i brojni drugi kvaziistraživači, a na srednje škole i univerzitete postavljeni ozbiljni pedagozi odnosno stručnjaci. Nadam se, da ću ove godine o tome moći reći odnosno napisati i koju riječ više.

Husein Sejko Mekanović
e-pošta:
Ova e-mail adresa je zaštičena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli  
 

1 U naslovu članka nalazi se dio rečenice koju je 1973 godine u bosanskom gradu Zenica objavio znameniti hrvatski arheolog odnosno historičar umjetnosti Cvito Fisković. O tome vidi: C. Fisković, Dalmatinski majstori u Bosni i Hercegovini, Zbornik: »Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura 3.«, Zenica 1973 str. 157

 

2 M. Orbin, Kraljevstvo Slavena (preveo Zdravko Šundrica), Beograd 1968 str. 39, 146

 

3 P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara u 14. i 15. stoljeću, Sarajevo 1973 str. 140

 
4 http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj149/149_04.htm (stanje 2.8. 2007) »PROTOKOL O OBNOVI BOBOVCA. SLIJEDI IZRADA STUDIJE Na inicijativu općinskih načelnika Vareša i Kaknja, Hamde Fatića i Mensura Jašarspahića, a poslije višemjesečnih dogovora i sastanaka u Varešu, Sarajevu i Zenici vođenih pod patronatom regionalnih razvojnih agencija (SERDA i REZ), konačno je usaglašen tekst Protokola o suradnji na projektu pod nazivom »Revitalizacija i valorizacija kraljevskoga grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske«. Potpisivanje je upriličeno 24. travnja 2007. upravo na lokalitetu Bobovca. Ključni su ciljevi Protokola izrada »Studije razvoja turizma i očuvanja kulturno – povijesnih spomenika na području općina Vareš i Kakanj, s posebnim osvrtom na stavljanje kraljevskog grada Bobovca u kontekst turističke ponude« i rješavanje infrastrukturnih problema, odnosno uređenje prilaznih cesta do Bobovca. Na realizaciji ciljeva iz Protokola obvezalo se surađivati ukupno 19 subjekata, među kojima su većina oni bez kojih se zapravo i ne bi moglo raditi na jednoj tako obuhvatnoj akciji. A oni su: SERDA d.o.o. Sarajevo, REZ d.o.o. Zenica, Općina Vareš, Općina Kakanj, Vlada Zeničko – dobojskog kantona, Ministarstvo prostornog uređenja, prometa i komunikacija i zaštite okoliša Zeničko – dobojskog kantona, Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Zeničko – dobojskog kantona, Ministarstvo prometa i komunikacija Federacije BiH, Ministarstvo turizma i okoliša Federacije BiH, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH, Turistička zajednica Federacije BiH, Turistička zajednica Zeničko – dobojskog kantona, Fondacija »Mozaik« Sarajevo, Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska, Udruga »Kraljevski grad Bobovac« Vareš, NVO »Alternative« Kakanj, Fondacija »Curia bani« Kraljeva Sutjeska i Planinarsko društvo »Bobovac« Kakanj. Ovi će subjekti, kako je najavljeno prilikom potpisivanja Protokola, u najskorije vrijeme formirati »Tim za realizaciju projekta« koji će činiti po jedan predstavnik svakoga od njih, a koordinaciju aktivnosti na realizaciji projekta i dalje će voditi razvojne agencije, koje su zato najbolje stručno osposobljene«; http://www.kraljeva-sutjeska.com/index.php? (stanje 10.8. 2007) »Korak naprijed do obnove Bobovca«; http://www.nezavisne.com/revija/tekst4-050528.php (stanje 13.8. 2007) »Ruševine koje nose dušu Bosne«; http://www.bhdani.com/arhiva/265/t26507.shtml (stanje 26.7. 2007) »Bosna se vraća kući«.

5 [5] http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/bobovac.htm (stanje 23.8. 2007) BOBOVAC – LIST VAREŠKIH HRVATA

6  http://bosnjaci.net/print.php?id=228&izvor=historija (stanje 2.8. 2007) TURBE NA BOBOVCU

7  http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj119/119_01.htm (stanje 26.7. 2007) IZMEĐU DVA BROJA; http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj119/119_25.htm (stanje 25.7. 2007) NA OLTARU DOMOVINE. MISA ZA DOMOVINU.

8 http://www.kakanj.co.ba/clanak-id-1185727998a1187822597.html. (stanje 25.8. 2007) Na Bobovcu promovirana zbirka kolumni Senada Avdića

9 O tome vidi napomenu broj 3.
10 C. Fisković, 1973, cit. n. 1, str. 157 »U srednjovjekovnoj Bosni se, dakle, upotpunjavahu sjevernjačka i srednjoevropska gotika s mletačko – dalmatinskom…U traganju za tim preplitanjem i ukrštavanjem različitih stilskih odlika, a osobito za pojavom mjesnih, pokrajinskih oznaka, trebalo bi u Bosni vršiti neprekidna i sustavna iskopavanja. Na to nuka i vrsnoća dosadašnjih sitnih ali značajnih ulomaka nađenih najviše na Bobovcu, gdje će se otkrivene pojedinosti, osobito kamene, zastalno upotpuniti, jer je očito da nitko nije raznosio s tog strmog, nepristupačnog i osamljenog mjesta razbijene komade, već da se oni skrivaju u ruševinama i u ruševnoj građi na strmim, još dovoljno neistraženim padinama onoga krša. Ti nalazi će pokazati vrsnoću razbijenih spomenika koja se očituje u dosadašnjim krnjim nalazima, a ujedno i prikazati cjelinu poneke kiparske kompozicije koja nam sada nedostaje, a koja će pomoći rješavanju pitanja porijekla i autorstva spomeničke baštine Bobovca. Taj veličanstveni i zlosretni ruševni sklop zaslužuje svu pažnju onih koji žele a i dužni su prikazati znanstvenim istraživanjem domet i istančanost srednjovjekovne umjetnosti u Bosni, ali Bobovac nije jedini spomenik u kojemu je potrebito nastaviti uspješna arheološka istraživanja, bez kojih se neće moći zaokružiti pravu sliku starog bosanskog likovnog stvaralaštva i kulture…«; Na neke od ovdje citiranih Fiskovićevih rečenica je upozorila i bosanska historičarka umjetnosti Maja Lovrenović. O tome vidi: http://www.bhdani.com/arhiva/266/t26605.shtml (stanje 25.7. 2007) Šta je nama Bobovac?

11 B. Marijanović, Muzeološka djelatnost Zemaljskog muzeja 1888 – 1988. godine, Zbornik: Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888 – 1988, Sarajevo 1988 str. 261 »Vrlo značajna je izložba postavljena 1974 godine u Beogradu pod nazivom »Bobovac i Kraljeva Sutjeska«. Njen autor, dr. P. Anđelić, a ujedno i istraživač stolnih mjesta bosanskih vladara 14. i 15. stoljeća, koncipirao je izložbu tako da je prvi put predstavljen jedan utvrđeni grad srednjovjekovne bosanske države i samostalan ansambl dvorskih objekata. Osim njihovih naseobinskih fizionomija sa gotovo nepoznatim kategorijama srednjovjekovne arhitekture predstavljeni su bogati ostaci umjetničke opreme pojedinih arhitektonskih objekata, zanimljiv sitni arheološki materijal, te nalazi koji dokumentiraju utjecaje različitih kulturnih zona i krugova prisutnih u ovom periodu«.

12 A. Legner, Die Parler und der schöne Stil 1350 – 1400. Europäische Kunst unter den Luxemburgern 1 - 5, Köln 1978 - 1980

13 M. Lovrenović, Crkva sv. Mihovila u Bobovcu, Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra Anđela Zvizdovića, Sarajevo 2000 str. 109 – 123

14 http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_2nsf/AllWebDocs/ugotdoba (stanje 12.9. 2007) Umjetnost gotičkog doba na tlu Bosne i Hercegovine

15 H.S. Mekanović, Tabelne slike »štajerske šole« v Kraljevi Sutjeski – naročilo Celjskih grofov? Tretji dan 1 – 2, Ljubljana 2001 str. 87 - 94

16  H.S. Mekanović, Heraldički simboli, pečati i novac bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromanića (1377? – 1391), Bošnjak (godina 2., broj 4., dodatak) Ljubljana 2006 str. 1 - 16

17 http://www.rmz-mg.com/letniki/rmz53/RMZ53_4.pdf (stanje 9.9. 2007) Na Bobovcu; H.S. Mekanović, Bobovac: zapis o imenu bosanske srednjovjekovne prijestolnice, Bošnjak (godina 8., broj 29.), Ljubljana 2007 str. 30 - 31

18  B. Marijanović, 1988, cit. n. 11, str. 244.


19 http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj128/128_12.htm (stanje 10.7. 2007) ZAŠTITA STAROGA GRADA BOBOVCA; http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj129/129_12.htm (stanje 8.7. 2007) (NE)ZAŠTIĆENA BAŠTINA




Budi prvi koji komentira članak

Komentiranje je omogućeno samo registriranim korisnicima.
Molimo vas da se registrirate ili, ako ste već registrirani, da se prijavite.

 
< Prošli